KOMEMORACIJA U BORIČEVCU

BORIČEVAC, 27. srpnja 2025.

Prije 84 godine 27. srpnja 1941. godine, dogovorom talijanskih fašista, članova tadašnje komunističke partije i srpskih pobunjenika, dogodio se strašan zločin koji je krenuo od, do tada etnički čisto hrvatskog sela Srb, preko Brotnja, Boričevca, G. Vakufa i dr. mjesta, ubijanjem svih koji nisu bili srbi, paljenjem kuća i zatiranjem svakog spomena hrvatskog imena, vjere i kulture.

Već godinama na ovaj dan održavaju se dva događaja: u Srbu četnički dernek pod krinkom nekakvog "ustanka naroda Hrvatske" a nasuprot njemu, u Boričevcu se okupljaju preživjeli Boričevljani, njihova rodbina, prijatelji, braniteljske udruge i gosti odajući pijetet pobijenim članovima roda Ivezić (44 ubijene osobe) i svim ostalim ubijenim u II. svjetskom ratu, poraću i Domovinskom ratu.

U obnovljenoj crkvi služena je sveta misa a potom su upaljene svijeće na zajedničkoj grobnici gdje su smješteni posmrtni ostaci 24 do sada pronađenih pogubljenih iz roda Ivezić, uz molitvu, a nakon toga su kod spomen - obilježja položeni vijenci i zapaljene svijeće te pročitano otvoreno pismo upućeno predsjednicima RH, Sabora i Vlade, koje su objavili i mnogi mediji.

Promičući kulturu sjećanja na sve žrtve koje su ubijene za samostalnu i slobodnu državu Hrvatsku, i izaslanstvo Zajednice povratnika Osječko-baranjske županije sudjelovalo je na ovom obilježavanju.

Boričevac je naselje u Ličko‑senjskoj županiji u Općini Donji Lapac, u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom. Nalazi se na 590 m nadmorske visine i prostire se na oko 15,3 km². S oko 2000 stanovnika Boričevac je bio najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju prije Drugog svjetskog rata. U ljetu 1941. godine Hrvati su prognani i posve istrijebljeni iz ličkog Pounja - Boričevca, Kulen Vakufa i ostalih mjesta u okolici: Brotinja, Poljica, Mišljenovca, Donjeg i Gornjeg Lapca.

Prema javno dostupnim podacima 27. srpnja 1941. tijekom komunističkog ustanka u Srbu došlo je do ubojstava 44 civila roda Ivezić i progona hrvatskog katoličkog stanovništva, paljenja katoličkih crkava s vjernicima, spaljivanja sela te progona zbog vjerske i nacionalne pripadnosti od strane srpskih ustanika. Navodi se i zaustavljanje vlakova te likvidacije putnika. Nakon tih događaja selo Boričevac prestalo je funkcionirati kao organizirana zajednica.

Boričevljani se nakon Drugog svjetskog rata nisu smjeli vratiti u svoje selo pa su se naselili drugdje po Hrvatskoj, ponajviše u okolici Bjelovara. Na mjestu njihova sela ostala je samo ruševina crkve i župnog stana, kod kojih su se prvi put okupili tek nakon „Oluje“. Boričevac je, kao i Udbina (iz koje su Hrvati sasvim iseljeni 1942. i 1943. i također se u nju nisu smjeli vratiti) postao simbolom najsurovije ratne tragedije hrvatskoga naroda u Lici u Drugom svjetskom ratu jer su iz ta dva mjesta Hrvati posve iskorijenjeni, a imovina im je oteta. 

Potomci Boričevljana danas nastoje obnoviti mjesto i ostvariti povrat oduzetih imanja, ističu potrebu daljnjeg utvrđivanja činjenica, dokumentiranja žrtava i očuvanja mjesta stradanja.

Tekst: Zlatko Dernaj / Foto: Z. Dernaj, P. Šola /Video: Dugopolje org

Piše: Dr. Srećko Sladoljev

"Srb je bio i ostao epicentar četničkih pobuna protiv Hrvatske i to je ONO ŠTO ONDJE te horde slave. Četnički zločini u Srbu, Lici i Hrvatskoj 41.-45. i 91.-95. su dio političko zločinačkog projekta Velike Srbije koji svoj epicentar tada, kao i danas imaju baš u Srbu!

Ovih dana uvelike govorimo i pišemo o dokazanim zvjerstvima, klanjima, pečenjima na ražnju živih fratara, bacanjima u jame žive djece i ljudi, no sve to su posljedice smišljenog plana. Evo kako je on tekao 41. i 91. pa razmislite tko se, zašto i pod čijim patronatom ondje i danas okuplja i što oni tamo slave?

ČETNIČKI USTANCI PROTIV HRVATSKE DRŽAVE

napisao: Marinko Čavka, u Kijevu 27.07.2025.

Stvarni događaj je bio da su četnici digli ustanak protiv NDH osnovavši KRAJINU sa sjedištem u Drvaru pod vodstvom četničkih vojvoda Ilije Desnice, Đoke Jovanića, Gojka Polovine i proglasivši to Ustankom srpskog naroda. Osnovali su Srpsko narodno vijeće, koje će upravljati "oslobođenim" teritorijem NDH, a o čemu piše poznati četnik Simo Dubajić. U prvim danima tzv. "ustanka", teritorij OČIŠĆEN od hrvatskog življa. Ustanku su se pridružili i Hrvati, Jakov Blažević, Marko Orešković i sl. Ustanak je obilno potpomognut od Talijana u oružju, municiji i hrani prema tzv "Otrićkim sporazumu" po kojem Talijani preuzimaju protektorat nad "očišćenim" teritorijem uz formiranje tri četnička puka: puk. Petra Mrkonjića u Strmici, puk. Onisina Popovića u Biskupiji i Krajiškog puka u Drvaru, kasnije četničke Dinarske divizije popa Đujića.

Dana 23.07.1990 na sastanku s Dr. Franjom Tuđmanom, dr Jovan Rašković najavio je oružanu pobunu Srba. Izjavio je da su Srbi „lud narod“ te da su „naoružani neviđeno“!

Tako se mjesto Srb pokazalo drugi put zlokobnim za Hrvate, kao mjesto gdje se navješćuje, a onda i realizira na različite načine progon i ubijanje Hrvata. Uoči rata i napada Srba na Hrvatsku, mjesto Srb postalo je stožerno mjesto okupljanja u političkoj i psihološkoj pripremi za agresiju i genocid nad hrvatskim narodom koji će se uskoro i dogoditi.

Srpski sabor (miting) u Srbu proglasio je ništavnim sve ustavne promjene i odluke Hrvatskoga sabora, od 24.07.1990 o izmjeni službenih obilježja SR Hrvatske. Time srpski teroristi u Hrvatskoj ne priznaju hrvatsku zastavu, grb i himnu. Za njih je novo hrvatsko službeno znakovlje – „ustaško“ znakovlje.

Srpski teroristi u Hrvatskoj na valu velikosrpske politike Beograda usvojili su na velikom saboru(mitingu) održanom 25. srpnja 1990. u Srbu ”Deklaraciju o suverenosti i autonomiji srpskog naroda ”.

Na mitingu u Srbu bilo je između 120.000 i 150.000 Srba, uz mitingaše iz Srbije, BiH i Crne Gore. Među njima je bio i četnički vojvoda Vojislav Šešelj.

Samom saboru (mitingu) prethodio je sastanak srpskih vođa u Hrvatskoj. Zaključci s toga skupa trebali su biti predstavljeni velikom skupu. „Donesena je odluka o osnivanju Srpskoga nacionalnog vijeća (SNV), u čiji sastav su ušli: Jovan Rašković, Milan Babić (predsjednik Skupštine općine Knin), David Rastović (predsjednik Skupštine općine Donji Lapac), Slavko Dokmanović (predsjednik Skupštine općine Vukovar), Velibor Matijašević (predsjednik Skupštine općine Glina), Simo Rajšić (predsjednik Skupštine općine Dvor na Uni), Mile Dakić (predsjednik JSDS-a), Vojislav Lukić, jerej Savo Bosanac (predstavnik Srpske pravoslavne crkve), kao i zastupnici SDS-a u Hrvatskom saboru: Jovan Opačić, Dušan Zelenbaba, Radoslav Tanjga, Ratko Ličina i Dušan Ergarac“.

Ubzo će cijela tzv RSK, po poznatom modelu iz 1941. godine biti očišćena od Hrvata. Upotrebom doktrine "Spaljene zemlje" iz 1941. Pobiti i zaklat što se pobiti i zaklati može, ostatak protjerati, kuće, crkve i sva identitetska obilježja trajno uništiti.

Ustanak 1941. g. organiziran je tri 3 mjeseca iza proglašenja NDH, a ustanak i pobuna 1991. najavljeni su samo dan nakon izmjene službenih obilježja RH. Stvarna pobuna usljedit će za 20-tak dana, 17.kolovoza 1990. postavljanjem barikada i objavom rata Hrvatskoj. Primjenom istog modela uz pomoć, sada ne Italije, ali Engleske i Francuske, zatražit će međunarodni protektorat i dobit će ga u obliku UNPROFOR snaga s ciljem uspostave trajnog stanja. Dakle obrazac je isti 1941. i 1990. To je to ono što Pupovac slavi.

1990. imamo skraćenicu SNV, kao i 1941. Vijeće pokriva i predstavlja cijeli teritorij buduće tzv. "Krajine". Političko vodstvo Krajine preuzima 1990. SDS, stranka istog naziva kao i Pribičevićeva stranka za vrijeme dok je Pribičević bio u koaliciji s radikalima u vladi KJ Preko SDSa zastupao je unitarističke stavove o jugoslavenskoj univerzalnoj naciji. Izlaskom iz Vlade KJ, Pribičević formira SDSS.

1941. u SDSS-u su četnici radikali, uz ostatke SDS-a.

1990. imamo četnika Šešelja i novi SDS.

1941. Imamo Srpsko Narodno Vijeće SNV

1990. Imamo Srpsko Nacionalno Vijeće SNV

2025. Imamo opet Srpsko Narodno Vijeće SNV (kao i 1941.)

2025. Imamo Samostalne Srpsku Demokratsku Stranku (SDSS)

DAKLE, Milorad Pupovac zapravo danas u Srbu VELIČA KONTINUITET pobuna protiv Hrvatske Države, a pridružuju mu se veleizdajnici Mesić, Josipović, Pusić i drugi, manipulativno kombinirajući iste nazive i skraćenice, koje su ugravirane u memoriju "srpskog naroda".

Ova VELEIZDAJA financira se iz Ministarstva Kulture RH i pod pokroviteljstvom Nine Koržinek Obuljen i raznih fondova Vlade RH.

SDSS i SNV, pojačani radikalima četnicima, a uz pomoć hrvatskih veleizdajnika, zapravo OBILJEŽAVAJU KONTINUITET POBUNA protiv nastanka hrvatske države 1941. i 1990. Danas pokušavaju proglasiti Nezavisnu DH iz 1941. marionetskom tvorevinom, a Neovisnu RH iz 1990. zapravi kontinuitetom socijalističke RH koju su je stvorili, pretvarajući "manevrima" četnički teror iz 1941. u NOB, ZAVNOH i antifašizam! Njihovo antihrvatsko djelovanje ogleda se u Titovoj krilatici: "Prije će Sava uzvodno poteći, nego Hrvati stvoriti državu!"