PAD ANTUNOVCA

Velika žrtva 16 veličanstvenih: Najmlađi heroj bio je maturant

Autor: Iva Rebac    Ponedjeljak, 05.12.2016.

Za Osijek - Nepokoreni grad, 5. prosinca 1991. ima veliki značaj. Taj je dan na cijeloj osječkoj bojišnici, dugoj preko 50 km, poginulo više od 50 branitelja, od toga 26 samo iz osječke 106. brigade Hrvatske vojske.  Osijek je taj dan napadnut sa tri strane.

Naime, sredinom prosinca agresor je izbio na lijevu obalu Drave i ugrozio grad sa sjevera (Tvrđavica, Podravlje, luka Tranzit, Nemetin) zbog čega je poduzeta oslobodilačka akcija Đavolja Greda, no 5. 12. dogodio se posljednji udar agresora takve siline i opsega. Nakon odbijanja tog udara bilo je sve sigurnije da će Osijek ostati na slobodnom dijelu hrvatskog teritorija i (p)ostati nepokoreni grad.

- U jutarnjim satima započeo je pješačko-tenkovski napad na istočni dio gradske crte obrane. Nakon jake topničke pripreme, iz pravca Sarvaša uslijedio je napad oklopno-mehanizirane postrojbe, a iz pravca Klise pješaštva. Hrvatske su se snage kod Nemetina s prve crte obrane povukle na drugu crtu. Tijekom dana zapovjednik 1. bojne 106. br. HV u borbu je uveo pričuvnu satniju koja je prešla u protunapad i vratila svoje položaje na prvu crtu obrane. 

Tijekom protunapada uništeno je ili onesposobljeno više oklopnih vozila JNA te zaustavljen napad na Osijek iz tog pravca.  U popodnevnim satima agresor je pojačao napade iz pravca Klise, ali je 1. satnija pružila otpor i istog dana zaustavila pokušaje daljnjeg proboja - opisuje događaje povjesničar Ivan Mihanović.

Bitka na Rosinjači

Taj dan se zbila i jedna od najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata, a to je bitka u šumi Rosinjači. Najjači prodor JNA i četnici su tog ledenog tragičnog zimskog dana usmjerili kroz Rosinjaču na južnom prilazu gradu. Zbog toga što na tom pravcu nije očekivan veći prodor srpskog agresora, pa je položaje u šumi Rosinjača držalo je svega 16 hrvatskih vojnika. Pretpostavlja se da je JNA imala dva oklopno – mehanizirana voda i da je u Rosinjaču uputio sedamdesetak pripadnika, potpomognutih pripadnicima četničkih jedinica Šešeljevih „Belih orlova“. Herojski otpor branitelja trajao je satima, a na kraju je neprijatelj ovladao šumom Rosinjačom. No branitelji su svojim herojskim otporom ne pristavši na povlačenje, omogućili obrani Osijeka da se konsolidira i pojača snage na južnim dijelovima grada. To  je u konačnici spriječilo daljnje nadiranje JNA i srpskih paravojnih postrojbi prema samome Osijeku.

Kroz kukuruze i minska polja tjedan dana kasnije bojna „Frankopan“, izvukla je smrznuta tijela hrvatskih vojnika. Najstariji branitelj imao je 44 godine, a  najmlađi branitelj od 16 veličanstvenih je bio maturant Trgovačke škole Davor Milas. Bilo mu je tek 18 godina...U spomen na njegovu žrtvu škola se službeno zove Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“.

Iz Antunovca su sve protjerali

Isti taj dan Antunovac je, koji je napadnut  iz pravca Tenje i pustare Orlovnjak nakon cjelodnevnog topničkog, minobacačkog, tenkovskog i pješačkog napada, pao u ruke agresora. - Branitelji nisu raspolagali dovoljnim  brojem protuoklopnih sredstava i unatoč pruženom velikom otporu morali su se povući  iz sela. Tada je utvrđena nova linija obrane oko grada Osijeka, koja se više nije mijenjala do povratka u Antunovac u sklopu procesa mirne reintegracije - kazao nam je bojnik Zlatko Dernaj, predsjednik udruge veterana 130. brigade Tog 5. prosinca 1991. iz Antunovca je JNA protjerala sve hrvatsko stanovništvo.

Branitelji Antunovca odbijali su napade do kasno navečer, a tada je ovo naselje palo u ruke neprijatelja. Većina mještana morala je u prognanstvo, a tijekom Domovinskog rata čak 43 mještana je poginulo ili nestalo, podsjećaju stranice Osječko-baranjske županije.

"Nakon pada i okupacije Vukovara srpske snage su krenule na ovaj dio Slavonije, a padom Ernestinova, Laslova, Seleša i okolnih pustara 20. studenoga otvoren im je put prema Antunovcu koji je 5. prosinca također okupiran. To su bili zadnji pomaci srpskih snaga, koje su zaustavljene uz velike žrtve. Konsolidirali smo obranu i obranili Osijek, što je bilo ključno, a 15. siječnja potpisano je primirje i stala su ratna djelovanja",

ANUŠIĆ: Na žalost, i Antunovac je podnio veliku žrtvu, izgubio je 43 branitelja i civila što je jako puno. Nadamo se da se to više nikada neće ponoviti.

"Zamislite kako je to. Ovdje ste rođeni, školujete se, imate prijatelje i odjednom, doslovno preko noći, izađete iz sela koje tog 5. prosinca više nije bilo za prepoznati zbog ratnih razaranja. Odlazite i znate da se nećete vratiti za nekoliko dana. To je strašan osjećaj. Odlazite u Osijek gdje živite 15-ak godina u stanu koji nije vaš, sve vam je novo, a ne znate gdje su vaši prijatelji, rodbina, ljudi s kojima ste odrastali i ratovali. Tada nije bilo interneta ni mobitela i tražili smo se po mjesec-dva dana, što je bio užasan osjećaj i ne dao Bog nikomu da to doživi".

"Taj osjećaj je bio još gori ako ste nekoga izgubili u Domovinskom ratu, a svi smo nekoga izgubili. Te godine bile tako mračne i zato to nikada to smijemo zaboraviti niti itko ima pravo to zanijekati. No, ponavljam, kada se govori o 1991. godini, uvijek ustanimo i naklonimo se, 'skinimo kapu do poda' Vukovaru i njegovoj žrtvi jer da nije bilo Vukovara, Osijek bi bio 'Vukovar'".

Bitka na Rosinjači, kao i npr. Zasjeda u Kusonjama, jedna je od manje poznatih, ali i najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata.

Kada su 5. prosinca 1991. snage JNA i četnici, nakon strahovite topničke pripreme, krenuli u konačno osvajanja grada Osijeka općim oklopno-pješačkim napadom, najjači

Nakon okupacije Ernestinova i Laslova i dolaska nadomak Antunovca, te neuspjeha u prvom pokušaju osvajanja Paulinog Dvora, velikosrpski agresor 5. prosinca 1991. organizirao je opći napad na cjelokupnom osječkom bojištu. Uz velike žrtve branitelja, agresorske snage su ipak zaustavljene kod Nemetina i iz smjera Klise u pokušaju proboja na istočnom i jugoistočnom ulazu u Osijek.

Na južnoj strani obrane, odakle se napad donekle mogao očekivati, agresor je napao najvjerojatnije s dva oklopno-mehanizirana voda, a pješačkim postrojbama pridružile su i četničke jedinice Belih orlova.

Te noći položaje u šumi Rosinjača branilo je samo 16 pripadnika 106. brigade koji, iako nisu dobili pomoć, u žestokim okršajima nisu ustuknuli već su svi izginuli.

Zaustavivši nakratko napade velikim su junaštvom omogućili konsolidaciju obrane Osijeka.

Nakon ovog vala napada predsjednik Franjo Tuđman 7. prosinca imenovao je Branimira Glavaša zapovjednikom obrane grada, a on se iskazao reorganiziranjem obrane.

Zbog neuspjeha u pokušajima osvajanja poluopkoljenog Osijeka, JNA i srpski pobunjenici 8. prosinca punih su pet i pol sati granatirali grad.

Nakon što su napadi donekle jenjali, organizirano je izvlačenje herojski poginulih branitelja iz Rosinjače. Bila je to iznimno opasna akcija jer je teren bio ispresijecan kanalima i minskim poljima, a vrijeme maglovito, dok je šuma zbog srušenih stabala bila teško prohodna.

Pripadnici specijalne postrojbe bojne Frankopan i domicilni branitelji ipak su izvukli sve poginule, osim Mihajla Pelegrina koji se vodi kao nestao.

Tog kobnog 5. prosinca 1991. na cijelom osječkom bojištu poginulo je više od 50 branitelja. Uz to je u napadima teško oštećeno više od 15 tisuća stambenih objekata, što je dodatno motiviralo međunarodnu zajednicu da što prije prizna Hrvatsku kao samostalnu državu.